Stjepan Vranko, djed kazivačice, u mladosti je izgubio oko pa je proglašen nesposobnim za ratovanje. Godine 1917. ipak je mobiliziran te je radio kao bolničar u Zagrebu i tamo dočekao kraj rata. Djed je pričao kako je u ratnoj bolnici bilo mnogo vojnika prividno zdravih, ali su zapravo bolovali od sifilisa i naposljetku od njega i umrli. Stjepan je imao tri brata: Matu, Lovru i Vida. Svi su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, na bojištu u Galiciji. Vid je u ratu izgubio nogu i zbog toga kasnije nosio drvenu protezu. Obitelj je bila brojna, ali je velik dio obitelji stradao od španjolske groznice u poraću.

p1-fotografija (oberst Ivan Mesić); p2-fotografija (Soča 1917., minobacač); p3-fotografija (razrušeni mlinovi, 1917.); p4-fotografija/dopisnica (vlč Franjo Milić, slao prabaki kazivača) || Fotografije su dospjele u obitelj kazivača preko prabake kazivača. Tri fotografije vojnika s talijanskog fronta. Te fotografija/dopisnica koju je dušebrižnik Franjo Milić poslao prabaki kazivača.

Fotografija je poslana 1914. godine, 21. kolovoza, nekoliko dana prije odlaska Matija Zibara, djeda Vladimira Zibara, na Solunski front, gdje je iste godine ranjen pri čemu je ostao bez desne ruke. Dopisnicu je Matija Zibar poslao iz Temišvara svom bratu u Delnice. || predmet 1 - fotografija - fotografija je studijski portret dva austrougarska vojnika u uniformi, od kojih je jedan Matija Zibar. Izrađena je u studiju Visit Portrait