Priča o Stjepanu Vranku
Stjepan Vranko, djed kazivačice, u mladosti je izgubio oko pa je proglašen nesposobnim za ratovanje. Godine 1917. ipak je mobiliziran te je radio kao bolničar u Zagrebu i tamo dočekao kraj rata. Djed je pričao kako je u ratnoj bolnici bilo mnogo vojnika prividno zdravih, ali su zapravo bolovali od sifilisa i naposljetku od njega i umrli. Stjepan je imao tri brata: Matu, Lovru i Vida. Svi su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, na bojištu u Galiciji. Vid je u ratu izgubio nogu i zbog toga kasnije nosio drvenu protezu. Obitelj je bila brojna, ali je velik dio obitelji stradao od španjolske groznice u poraću.
CONTRIBUTOR
Jelena Plavsic
DATE
1917 - 1918
LANGUAGE
hrv
ITEMS
1
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Priča o Stjepanu Horvatu
1 Item
p1-slika (Uspomena na moje službovno vrieme) || Djed kazivačice, Stjepan Horvat bio je na ratištu negdje u Galiciji. Ostali podatci o ratnom putu Stjepana Horvata nisu poznati kazivačici. Slika je bila u djedovoj kući obješena kraj vjenčane slike djeda i bake, nakon smrti djeda naslijedio ju sin, otac kazivačice koji ju je čuvao u vinogradu. Djed je bio željezničar, a baka je bila domaćica.
Priča o Soči
1 Item
p1-fotografija (oberst Ivan Mesić); p2-fotografija (Soča 1917., minobacač); p3-fotografija (razrušeni mlinovi, 1917.); p4-fotografija/dopisnica (vlč Franjo Milić, slao prabaki kazivača) || Fotografije su dospjele u obitelj kazivača preko prabake kazivača. Tri fotografije vojnika s talijanskog fronta. Te fotografija/dopisnica koju je dušebrižnik Franjo Milić poslao prabaki kazivača.
