Fotografija je poslana 1914. godine, 21. kolovoza, nekoliko dana prije odlaska Matija Zibara, djeda Vladimira Zibara, na Solunski front, gdje je iste godine ranjen pri čemu je ostao bez desne ruke. Dopisnicu je Matija Zibar poslao iz Temišvara svom bratu u Delnice. || predmet 1 - fotografija - fotografija je studijski portret dva austrougarska vojnika u uniformi, od kojih je jedan Matija Zibar. Izrađena je u studiju Visit Portrait

Jozo Merdžo iz Zalika, rođen 1887., a umro 1964. god. u Mostaru, oženjen Janjom rođ. Ravlić iz Grabovice, rođena 1892. god., a umrla 1968. god. također u Mostaru, vjenčali su se prije Prvog svjetskog rata. Imali su devetero djece, dvoje rođenih prije Prvog svjetskog rata, a ostali nakon. Jozo je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu na bojišnici u Rusiji, gdje je bio i ranjen. Dok je bio hospitaliziran na ratištu, njegovala ga je medicinska sestra koja se zvala Stanislava iz Rusije. Nakon što se Jozo vratio sa bojišta dobio je kćerku koju je nazvao imenom Stana, po medicinskoj sestri koja ga je njegovala za vrijeme rata. Stana, prema pričama, je bila izuzetna djevojka, išla je u stručnu školu i opredijelila se da pođe za časnu sestru. Nakon što je otišla u samostan u Zagreb, razbolila se, vratila u Mostar gdje je i umrla. Sahranjena je na groblju Smrčenjaci u Mostaru, zajedno s roditeljima i bratom Vjekoslavom. Priču je ispričala kćerka Vjekoslava, Lidija (rođ. Merdžo) Bečević, koja danas živi u Mostaru. ENGLISH: Jozo Mandžo from Zalik Mostar born 1887.died 1964.in Mostar.Merried to Janja(born Ravlić)from Grbavica,born 1892.died 1968 also in Mostar.Merried before WW1.they had nine children,two before WW1 and the rest after.Jozo was in WW1 on battlefield in Russia,whwre he was wounded.While he was in military haspital a nurse called Stanislava was taking care of him.She was from Russia.After the war when Jozo came home,he got a dother,named her Stana,by name of the nurse who had nursed him.Aecording to stories Stana was remarcable girl,went to school,but in the end she wanted to be a nun.After she went to monestery in Zagreb,she got ill,and then she come back to Mostar where she died.She is burried on cemeatery called Smrčenjaci in Mostar with her perents and brother Vjekoslav.The story was told by Vjekoslav doghter Lidija (Merdžo) Bačevic who stil live in Mostar. || Slika iz prve polovice 20. st. na kojoj se nalaze Jozo, Janja i Stana Merdžo.

Stjepan Vranko, djed kazivačice, u mladosti je izgubio oko pa je proglašen nesposobnim za ratovanje. Godine 1917. ipak je mobiliziran te je radio kao bolničar u Zagrebu i tamo dočekao kraj rata. Djed je pričao kako je u ratnoj bolnici bilo mnogo vojnika prividno zdravih, ali su zapravo bolovali od sifilisa i naposljetku od njega i umrli. Stjepan je imao tri brata: Matu, Lovru i Vida. Svi su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, na bojištu u Galiciji. Vid je u ratu izgubio nogu i zbog toga kasnije nosio drvenu protezu. Obitelj je bila brojna, ali je velik dio obitelji stradao od španjolske groznice u poraću.