Stjepan Vranko, djed kazivačice, u mladosti je izgubio oko pa je proglašen nesposobnim za ratovanje. Godine 1917. ipak je mobiliziran te je radio kao bolničar u Zagrebu i tamo dočekao kraj rata. Djed je pričao kako je u ratnoj bolnici bilo mnogo vojnika prividno zdravih, ali su zapravo bolovali od sifilisa i naposljetku od njega i umrli. Stjepan je imao tri brata: Matu, Lovru i Vida. Svi su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, na bojištu u Galiciji. Vid je u ratu izgubio nogu i zbog toga kasnije nosio drvenu protezu. Obitelj je bila brojna, ali je velik dio obitelji stradao od španjolske groznice u poraću.

Front || Priča o Filipu Terziću

Kazivač je u rodbinskoj vezi s Balijem po prabakinoj strani. Mijo Bali bio je časnik u carskoj konjičkoj jedinici austro-ugarske vojske. Ostale detalje o ratnom putu Mije Balija kazivač ne zna. || p1-fotografija Mije Balija sa suprugom