Rođen je u Veloj Luci 1889., gdje je i umro 1965. Bio je na služenju vojnog roka u austro-ugarskoj mornarici, gdje ga je uhvatio rat, tako da je cijeli rat ostao u mornarici. Bio je na brodu Georg u Boki Kotorskoj uoči pobune mornara. Iskrcao se uoči pobune,kako ne bi sudjelovao. Odmah nakon rata mu je zaručnica umrla od španjolske gripe. Nakon rata je oženio Kristinu Marinović. Dobili su šestero djece. Bio je zemljoposjednik. || 001- Fotografija Nikole Bačića sa suborcima u mornaričkoj uniformi

Ludmila Pocza sjeća se priča o svom djedu Nikoli Lokmeru koje je čula od svoje tete. Nikola je otišao u rat 1914. i tijekom rata završio u francuskom zarobljeništvu. Vratio se tek 1919. U zarobljeništvu je dobro naučio francuski i talijanski. Djed Nikola bio je oženjen Marijom djev. Tonković iz sela Sela kod Siska, a živjeli su u Komarevu,. gdje su 1912. sagradili kuću i držali mali dućan. Kad je djed otišao u rat, baka je ostala sama s petoro djece, najmlađoj kćeri su bile dvije godine. Dućan nije više znala voditi sama, pa su obitelj zbrinjavale i prehranjivale djecu služenjem po kućama i imanjima majka i najstarija kćer Milka (Ludmilina majka) koja je na početku rata imala 12 godina. Tijekom rata majka Marija se razboljela i umrla, a svu djecu su uzeli na brigu različiti rođaci. Kad se djed vratio iz rata, kod kuće ga je dočekala samo najstarija kćer Milka. Niti je Marija do svoje smrti saznala je li joj muž živ ili je poginuo na frontu, niti je on znao da mu je žena umrla. Kad se djed vratio iz zarobljeništva, vratio je svu djecu kući. Ali svi su bili jako boležljivi od pretrpljene gladi, malarije i sušice, pa je jedna od kćeri ubrzo i umrla (1921.), a ostalu djecu je djed opet morao vratiti rođacima gdje su i odrasli. Djed se ponovo oženio, u dva braka imao je sedamnaestero djece i umro u dubokoj starosti.

4 Briefe von der Front und 11 Feldppostkarten von Nikola Hodum an seine Schwester Grete Hodum 1914-1918. || Briefe und Feldppostkarten von Nikola Hodum