Nikola Bačić Baćac iz Vele Luke bio je u ratu u mornarici. Bili su smješteni u Anconi, gdje su u jednom trenutku gađali i zvonike, događaj koji je najčešće opisivao svojoj djeci po povratku. Iz rata se vratio neozljeđen po njegovom završetku.

Petar Bačić Posinak nije služio vojsku, već se pridružio zelenom kadru. Za neki praznik došao je u tajnosti doma obitelji, no netko ga je ipak prijavio. Kad je čuo da se žandari približavaju kući sakrio se u ormar. Mislio je da je njegova prevara uspjela jer su žandari već bili na odlasku nakon što su pregledali kuću, kad je žandar upitao njegovu kćer: A gdje ti je otac, na što je djevojčica iskreno odgovorila: A bome vam se spremi u ormar! Žandari su ga priveli i odveli u Split, no ubrzo nakon toga je rat završio te se sretno vratio kući.

Mnogi vojnici su pokušali izbjeći odlazak u rat na razne načine - rezali bi prste, stavljali otrovne trave na rane, što bi nerijetko dovelo do gangrene i smrti, a Franko Bačić Košara se pravio da je gluh. I kod kuće i kad je hodao mjestom, pravio se da ne čuje ništa. Čak ni u komunikaciji sa svojom obitelji nije pokazivao da čuje išta. Doktori su govorili da nije gluh, da samo glumi, no on je bio ustrajan. Hodao je s doktorima do vrha stepenica, prema sobi i oni su, kako bi dokazali da samo glumi, rekli jedan drugom, a da ih on može čuti: Bacimo ga niz stepenice! No, on i dalje nije reagirao na što su doktori rekli: Kad tako dobro zna glumit, neka onda ide doma. Za svaku sigurnost su bacili za njim po stepenicama malena zvona, no on ni na to nije reagirao te je tako izbjegao ratnu obvezu. Tek je po završetku rata, kad je bio siguran da je izbjegao vojsku u potpunosti, odustao od svoje glume.