OBITELJSKE SLIKE S RATIŠTA
predmet 1 - fotografija Franza Pauzara u uniformi s odlikovanjem koju je kaplaru Jozefu Pauzaru kao dopisnicu 1918. godine poslala njegova majka
predmet 2 - fotografija Franza i Jozefa Pauzara iz 1918. godine na kojoj je Franz odjeven u civilnu odjeću, a Jozef je u uniformi s odlikovanjima
predmet 3 - fotografija bratića Franza i Jozefa Pauzara u uniformi koji su bili pripadnici 81. pješačke pukovnije, 1918. god. Fotograrija je poslana kao dopisnica Franzu Pauzaru na njegovu kućnu adresu u pustaru Gartlgruber (Velika Branjevina) u Čepinu
Više članova obitelji Pauzar je sudjelovalo u Prvom svjetskom ratu te su s ratišta obitelji slali svoje fotografije. Radi se o obitelji Stanislava Pauzara, ocu, stricu te njegovim rođacima koji su bili članovi 81. pješačke pukovnije i koji su imali sreće vratiti se živi iz rata.
CONTRIBUTOR
STANISLAV PAUZAR
DATE
-
LANGUAGE
hrv
ITEMS
2
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Rasap moje obiteljske kuće
4 Items
Memoarski zapisi Dragutina Hirca o obiteljskoj dinamici njegovih roditelja.
Priča | slike i tespih austrougarskog vojnika Ibrahima Osmanovića iz Puračića u Bosni i Hercegovini
10 Items
Ibrahim Osmanović je rođen 1892. godinu u Puračiću u Bosni i Hercegovini, u srezu Tuzla. Kada je počeo Prvi svjetski rat mobilisan je u Bošnjačku regimentu austrougarske vojske. Ratovao je na Tirolskim Alpama (između Austrije i Italije) u bici na Monte Meleti (Meletta) koja se odigrala 7. juna 1916. godine između Bošnjačke regimente austrougarske vojske i italijanske armije, gdje je i ranjen u desnu nogu 1916. godine. Liječen je u Pragu, gdje mu je ugrađeno ortopedsko stopalo. Ostao je invalid do kraja života. Njegov sin Fadil sjeća se da je Ibrahim pričao o hrabrosti bosanskih vojnika koje su zvali dobri Bošnjani. Svojim drugovima koji nisu bili pismeni pomagao je u pisanju pisama sa fronta i čitanju pisama od kuće. Prilikom ranjavanja Ibrahim je uz sebe imao i smeđi tespih, koji je sačuvan u porodici kao dragocjena uspomena na oca. Nakon rata Ibrahim se vraća u rodno mjesto i kao ratni vojni invalid zapošljava u općini Puračić, gdje radi na poslovima ekšpedita (prijem i slanje pošte). Ženi se 1920. godine sa Ajšom Sinanović iz Miričine. Imao je šestoro djece, 4 sina i dvije kćerke. Sa preživjelim drugovima je obišao i nekadašnje ratiše u Monte Melettima. Iako invalid redovno je obavljao namaz. Strahote Drugog svjetskog rata porodica je preživjela u Puračiću. Ibrahim Osmanović je umro 1974. i sahranjen je u rodnom mjestu. || Ratna fotografija Ibrahima Osmanovića; Ratna fotografija Ibrahima Osmanovića u narandžastom okviru; Fotografija Ibrahima Osmanovića kao vojnika austrougarske vojske u društvu sa medicinskim sestrama u Pragu tokom liječenja; Fotografija Ibrahima Osmanovića u bolničkom krevetu; Fotografija Ibrahima Osmanovića sa drugim ranjenicima u bolnici u Pragu; Kolaž fotografija Ibrahima Osmanovića i njegovog oca Saliha uslikana na istom mjestu, u različitim vremenskim periodima; Smeđi tespih.