U obitelji djeda kazivačice koji se zvao Mijo Horvat postoji raspelo za koje se pretpostavlja da je izrađeno od ostataka granate i da ga je donio netko od braće prabake Amalije. Na raspelu stoji natpis na mađarskom jeziku Uspomena iz rata te inicijali G. J.i godina 1914.-1916 Kazivačica ne zna točno, ali u obitelji vlada mišljenje da je to od prezimena prabake Gabaj (Gabaj Amalija). || p1-raspelo

p1-fotografija (oberst Ivan Mesić); p2-fotografija (Soča 1917., minobacač); p3-fotografija (razrušeni mlinovi, 1917.); p4-fotografija/dopisnica (vlč Franjo Milić, slao prabaki kazivača) || Fotografije su dospjele u obitelj kazivača preko prabake kazivača. Tri fotografije vojnika s talijanskog fronta. Te fotografija/dopisnica koju je dušebrižnik Franjo Milić poslao prabaki kazivača.

Stjepan Vranko, djed kazivačice, u mladosti je izgubio oko pa je proglašen nesposobnim za ratovanje. Godine 1917. ipak je mobiliziran te je radio kao bolničar u Zagrebu i tamo dočekao kraj rata. Djed je pričao kako je u ratnoj bolnici bilo mnogo vojnika prividno zdravih, ali su zapravo bolovali od sifilisa i naposljetku od njega i umrli. Stjepan je imao tri brata: Matu, Lovru i Vida. Svi su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, na bojištu u Galiciji. Vid je u ratu izgubio nogu i zbog toga kasnije nosio drvenu protezu. Obitelj je bila brojna, ali je velik dio obitelji stradao od španjolske groznice u poraću.