Ivan Furst rođen je Donjem Miholjcu, gdje je radio kao brijač. Početkom I. svjetskog rata 1914. godine, mobiliziran je u Austro-ugarsku vojsku, te dodijeljen 28. pučko-ustaškoj pukovniji, gdje je dobio čin pomoćnika zapovjednika pukovnije. Vojnu službu služi u Osijeku, Rumi, Šabcu, Mitrovici, odnosno na cijeloj Balkanskoj fronti, a kasnije i na talijanskoj fronti. Ivan Furst, nam ostavlja izvanredan dokaz rata, u obliku ratnog dnevnika, pisanog na staromiholjačkom govoru, u kojem opisuje događaje, prirodu, ljude, svoje osjećaje i osjećaje drugih vojnika. Završetkom rata, vraća se živ i zdrav u rodni Donji Miholjac, gdje osniva obitelj, te nastavlja sa zanatskim poslom. || 001 - fotografija Ivana Fursta, fotografirana u Umjetni zavod za svjetloslikanje - Lujo Karnai, Osijek 002 - razglednica sa bojišta, te čestitke za Uskršnje blagdane obitelji 003 - ratni dnevnik Ivana Fursta, napisan na 84 strane, sa osušenim runolistom među listovima, pisan na staromiholjačkom govoru 004 - avan || || Photograph || Ivan Furst || || Ivan Furst || Razglednica s bojišta || Postcard || || Avan obitelji Furst || Obiteljski avan || Other || || Ratni dnevnik Ivana Fursta || Dnevnik je pisan na staromiholjačkom govoru. Također je piscu služio kao herbarij, tako da se u njemu još uvijek nalaze osušeni runolisti. || Ivan Furst || Diary

p1-fotografija (Franjo Gaži u uniformi); p2-fotografija (Marija Gaži, rođ. Križevčan, supruga); p3-grafika (Zur Erinnerung an meine Dienstzeit) || Franjo Gaži (od oca Andre) bio je pradjed kazivačice. Franjo Gaži je bio unovačen početkom rata u konjicu austro-ugarske vojske, vjerojatno jer je znao jahati. Bio je u Galiciji i na ruskom frontu (po sjećanjima majke kazivačice). Po završetku rata vratio se u Hlebine gdje je čitav život živio kao zemljoradnik. Dobio je jedino dijete, nakon 20 godina braka, 1921. godine.

p1-fotografija (prabaka Amalija rođ. Gabaj prije vjenčanja, sjedi prva slijeva) || Pradjed kazivačice Mijo Horvat bio je porijeklom iz Legrada. Za vrijeme rata služio je u austro-ugarskokj vojsci u Galiciji i vratio se živ. U jednom trenutku tijekom rata Horvat je iz Galicije preseljen na neko drugo bojište (kazivačica ne zna točan podatak) na kojem su se koristili bojni otrovi, gdje je Horvat svjedočio mnogim napuhanim leševima. Osim te, Mijo Horvat je pričao još jednu uspomenu iz ratnih dana, jednom prilikom nadređeni mu je naredio da ubije ruskog vojnika, međutim Horvat je to odbio pa je to učinio nadređeni. U džepovima ubijenog Rusa našli su fotografije obitelji. Mijo i supruga Amalija vjenčali su se 1921. godine.