Andrija Nola rođen je 1895. u Podgori. U vojsku je otišao s 20 godina. Služeći u vojsci bio je unaprijeđen i dobio tri zvjezdice na reveru. Nije ih prišio pa je dobio kaznu od tri dana pritvora Kasarnarest. Poslije 11 mjeseci došao je na odmor i sam sebi rekao : Kako mi Talijani mogu biti neprijatelji, kad s njima navigam i to su ljudi ko Bog. Nakon toga se više nije vratio natrag na front već je pošao u zeleni kadar. Skrivao se u raznim zaseocima po pelješcu. Nakon dosta vremena došao je bataljon Mađara pretražiti teren. Ortaci su mu to dojavili i predložili da se javi u općinu u Orebić. Tamo je vojni referent bio jedan ličanin koji je mrzio Austro-Ugarsku. Dobro ga je izgrdio, no onda je provjerio je li netko sluša iza vrata te mu rekao: Na tvom dijelu fronte je KOrčulanin Lovro Kapelina glavni, njemu ćete predati ovu ceduljicu, koju ćete ušiti u šinjel (veliki ogrtač). On će vas isto izgrditi uz prijetnju strijeljanjem, ali se nemoj bojati. Po dolasku natrag na frontu otišao je do Kapeline na raport. Andrija je šutio, a KApelina je govorio liječniku koji je bio Nijemac, da vojnik Nola već danima ima proljev pomiješan s krvi. Doktor seuhvatio za glavu i odmah ga poslao u bolnicu u Moravsku gdje je dočekao kraj rata. Po završetku rata krenuo je kući vlakom do Trsta, no vozio se na krovu vlaka jer je vlak do vrha bio pun vojnika.