Fotografija, portret u uniformi, snimljena 1915. godine. || Josip Crgonja bio je pripadnik 79. regimente. Borio se na ruskoj fronti, gdje je bio zarobljen. Gotovo cijelo vrijeme rata proveo je zarobljeništvu u oblasti Stavropolj (na Kavkazu) na jednom imanju. U regimenti koju su rasporedili po imanju bilo je i ostalih pripadnika austrougarske vojske. Ruski vlasnik imanja čudio se kako je Josip (za kojeg je vjerovao da je Austrijanac) u kratkom roku od 3-4 mjeseca dobro naučio ruski jezik, dok ga ostali Austrijanci nikako nisu mogli usvojiti. Zahvaljući tome Josip je postavljan za upravitelja imanja, a gazda mu je čak nudio da oženi njegovu kćer. Josip je ipak odbio i vratio se u domovinu 1921. godine, dvije godine nakon odlaska iz Rusije.

Priča mog oca Otac je otišao 1913. godine na odsluženje vojnog roka u Szombathely (Mađarsku). Tamo ga je zatekao rat, pa je ostao u vojsci do kraja rata. Na kojim je sve frontovima bio, kazivaču nije poznato, ali zna da se krajem rata otac zatekao u Rusiji, duboko iza „neprijateljskih linija“. Kazivač se sjeća da je otac često pričao kako su ih nadređeni uvjeravali da se rat bliži kraju, kako napreduju u osvajanju neprijateljskog teritorija i da je pobjeda na njihovoj strani. Veliko je iznenađenje bilo kada je rat završio porazom austrougarske vojske i kada su se zatekli na neprijateljskom teritoriju. Prjjatelj Lonja Lonja je kazivačev prijatelj iz mladosti, a sin očevog prijatelja koji je jedno vrijeme bio zajedno s njim na ruskom frontu, međutim u nekom momentu (kazivač ne zna točno kako i gdje) prijatelj se našao u ruskom zarobljeništvu. Kao ratni zarobljenik odveden je, navodno, negdje sve do Taškenta, gdje je kao zarobljenik radio na zemlji. Tamo je upoznao svoju suprugu, s kojom je nakon zarobljeništva došao živjeti u Zagreb. Imali su dvoje djece, kćerku i sina Lonju. Brak nije potrajao dugo. Rastali su se pa je očev prijatelj sa sinom Lonjom došao živjeti u Đurđevac. Druži se s kazivačem i mnogom drugom djecom đurđevačkih Židova. Kazivač se sjeća jednog detalja vezanog uz Lonju. Početkom 2. svj. rata (6. travnja 1941) prema Đurđevcu od strane Virovitice nailazili su Njemci. U ranim jutarnjim satima poznati đurđevački učitelj Đurišević, došao je na vrata kazivačeve obitelji, upozoriti ih da dolaze Njemci i da se na vrijeme sakriju. Nailazile su kolone tenkova, oklopnih vozila i vojske. Kolona je stala u Đurđevcu, iz vozila su izašli vojnici, mještani su ima nosili vodu i nastao je sveopći metež. Lonja se je umiješao među njih i tako u koloni zajedno s vojskom došao do Zagreba. Dobro je govorio njemački jezik, pa mu je to omogućilo prikrivanje. Iz Zagreba se uspio prebaciti do Beča, u kojem je radio za vrijeme rata kao električar. Po završetku rata otišao je u Izrael. || p1-fotografija, p2-fotografija, p3-fotografija, p4-fotografija, p5-fotografija

Milorad u zarobljeništvu, stolar i austrijski vojnik koji ga je čuvao