Zarobljeništvo u Rusiji
Priča mog oca
Otac je otišao 1913. godine na odsluženje vojnog roka u Szombathely (Mađarsku). Tamo ga je zatekao rat, pa je ostao u vojsci do kraja rata. Na kojim je sve frontovima bio, kazivaču nije poznato, ali zna da se krajem rata otac zatekao u Rusiji, duboko iza „neprijateljskih linija“. Kazivač se sjeća da je otac često pričao kako su ih nadređeni uvjeravali da se rat bliži kraju, kako napreduju u osvajanju neprijateljskog teritorija i da je pobjeda na njihovoj strani. Veliko je iznenađenje bilo kada je rat završio porazom austrougarske vojske i kada su se zatekli na neprijateljskom teritoriju.
Prjjatelj Lonja
Lonja je kazivačev prijatelj iz mladosti, a sin očevog prijatelja koji je jedno vrijeme bio zajedno s njim na ruskom frontu, međutim u nekom momentu (kazivač ne zna točno kako i gdje) prijatelj se našao u ruskom zarobljeništvu. Kao ratni zarobljenik odveden je, navodno, negdje sve do Taškenta, gdje je kao zarobljenik radio na zemlji. Tamo je upoznao svoju suprugu, s kojom je nakon zarobljeništva došao živjeti u Zagreb. Imali su dvoje djece, kćerku i sina Lonju. Brak nije potrajao dugo. Rastali su se pa je očev prijatelj sa sinom Lonjom došao živjeti u Đurđevac. Druži se s kazivačem i mnogom drugom djecom đurđevačkih Židova. Kazivač se sjeća jednog detalja vezanog uz Lonju. Početkom 2. svj. rata (6. travnja 1941) prema Đurđevcu od strane Virovitice nailazili su Njemci. U ranim jutarnjim satima poznati đurđevački učitelj Đurišević, došao je na vrata kazivačeve obitelji, upozoriti ih da dolaze Njemci i da se na vrijeme sakriju. Nailazile su kolone tenkova, oklopnih vozila i vojske. Kolona je stala u Đurđevcu, iz vozila su izašli vojnici, mještani su ima nosili vodu i nastao je sveopći metež. Lonja se je umiješao među njih i tako u koloni zajedno s vojskom došao do Zagreba. Dobro je govorio njemački jezik, pa mu je to omogućilo prikrivanje. Iz Zagreba se uspio prebaciti do Beča, u kojem je radio za vrijeme rata kao električar. Po završetku rata otišao je u Izrael.
p1-fotografija, p2-fotografija, p3-fotografija, p4-fotografija, p5-fotografija
CONTRIBUTOR
Eduard Kresinger
DATE
-
LANGUAGE
hrv
ITEMS
1
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Zarobljeništvo u Veroni
1 Item
Priča govori o Imbri Brozu iz Legrada koji je imao desetero djece, a sudjelovao je u ratu 1918. godine. Regrutiran je bio s 21 godinom, odmah nakon ženidbe. Borio se na ratištu u Veroni. Tamo je bilo toliko hladno da su noge morali omatati praznim vrećama od cementa kako se ne bi smrzli. Na tom bojištu je bio zarobljen. Pričao je kako je tamo loše živio i loše su postupali s njim. U zarobljeništvu je i dočekao kraj rata nakon čega se vratio kući.
Pismo u zarobljeništvo
1 Item
001- kopija dopisnice Pere Šarlić suprugu u zarobljeništvo u Čačak || Cvjetko (Vicko) Šarlić rođen je 1885. u Banjevcima (Ravni Kotari), a umro 1957. u Dubrovniku. Kao vojni zarobljenik se nalazi u bolnici u Čačku. Sa srpskom vojskom se povlači prema Krfu, a potom na otočić između Sardinije i Korzike. Bio je prebačen na sjever Francuske, a oko 1920. se vraća u Dubrovnik. Sa suprugom Perom rođenom Bogdan imao je dvoje djece. Nakon rata u Srebrnom vode pansion. || || Cvjetko (Vicko) Šarlić || Letter || Kopija dopisnice Pere Šarlić suprugu u zarobljeništvo u Čačak || 43.8913062,20.350287900000012
Josip Crgonja - ratni zarobljenik u Rusiji
1 Item
Fotografija, portret u uniformi, snimljena 1915. godine. || Josip Crgonja bio je pripadnik 79. regimente. Borio se na ruskoj fronti, gdje je bio zarobljen. Gotovo cijelo vrijeme rata proveo je zarobljeništvu u oblasti Stavropolj (na Kavkazu) na jednom imanju. U regimenti koju su rasporedili po imanju bilo je i ostalih pripadnika austrougarske vojske. Ruski vlasnik imanja čudio se kako je Josip (za kojeg je vjerovao da je Austrijanac) u kratkom roku od 3-4 mjeseca dobro naučio ruski jezik, dok ga ostali Austrijanci nikako nisu mogli usvojiti. Zahvaljući tome Josip je postavljan za upravitelja imanja, a gazda mu je čak nudio da oženi njegovu kćer. Josip je ipak odbio i vratio se u domovinu 1921. godine, dvije godine nakon odlaska iz Rusije.