Josip Curl - povratak iz Sibira brodom
Josip Curl, rođen je u selu Kuželj u Gorskom kotaru. Već 1914. godine odlazi u rat. 1915. godine zarobljen je u Galiciji. Nakon toga boravi neko vrijeme 1917. godine u sabirnom centru za ratne zarobljenike u Omsku u Sibiru. Tamo mu njegov brat Martin (koji je i sam bio u ratu) šalje dopisnice s pozdravima, upitima o Josipovom zdravlju i vijestima od kuće i s ratišta (primjerice o smrti zajedničkog prijatelja Ivana Beljana).
Potpuni podaci o Josipovom vremenu u zarobljeništvu i vremenu prije toga nisu poznati. Postoje neke dopisnice koje je poslao preko Crvenog križa, tek toliko da se javi da je živ.
U obitelji Curl sačuvan je dnevnik u kojemu Josip opisuje svoj povratak iz Sibira:
7. kolovoza 1919 odlazak iz Krasnojarska. 25. kolovoza dolazak u Vladivostok. Tamo su bili svrstani u tri klase: bolesni i invalidi, slobodni vojnici i takozvani talijanski iredenti koji su na red došli tek 28. veljače 1920. godine. Josip Curl s Talijanima kreće na put 28.veljače 1920. Peti dan putovanja stižu pred port Shangai. Postoje zapisi o daljnjem putovanju na slobodnom moru, na brodu Texas Maru.
13.03. 1920. stižu u Singapore, gdje su se zadržali tri dana. Nastavljaju plovodbu na oceanu, uz otok Sumatra, Josip u dnevniku piše o meniju i tome što su jeli na brodu. 30. ožujka 'stigli smo do visine Adena', znači na ulazu u Crveno more.
2. travnja spominje kao Karfreitag (Veliki petak), a 4. travnja, na Uskrs piše kako su '...imali za doručak kaffu, za ručak gulaš s makaronima, pola litre kiselog crvenog fabriks? francuskog vina, 5 cigareta...'
6. travnja 1920. dolaze u Port Said, gdje su kupili 6 velikih goveda. Slijedi nečitljivi datum kada već plove Sredozemnim morem. Tu dnevnik završava.
Jospi Curl vratio se kući 1920. godine, nakon 6 godina izbivanja. Kao uspomenu na svoje sudjelovanje u ratu donio je sablju iz Galicije i prsten iz Sibira.
Sablja s bojišta u Galiciji, prsten s ugraviranom riječi Sibir i godinom 1919., uokvirena slika Josipa Curla, razglednica iz Rusije s motivom ruske čizme kako gazi austrougarskog vojnika, fotokopije razglednica iz Omska (originalni nisu sačuvani)
Weapon
Sablja iz Galicije
Prisoners of War
61.01370970000001,99.1966559
Memorabilia
Prsten iz Sibira
Sibir
Razglednica iz Rusije s motivom ruske čizme koja gazi austrougarskog vojnika.
Postcard
Razglednica iz Rusije
Front
Back
U sjećanje na moje doba službe, Josip Curl na portretu austrougarskog vojnika. Slika je velikog formata, uokvirena.
Photograph
Recruitment and Conscription
Zur Erinnerung an meine Dientszeit
Official document
56.01528339999999,92.8932476
Potvrda iz Rusije
Potvrda iz Rusije u kojoj stoji da se Josip Curl nalazi na popisu vojnih zarobljenika. Izdana 1919. godine.
Русский
Krasnojarsk
Razglednice poslane u Omsk
Fotokopije razglednica koje je Martin Curl poslao bratu Josipu u zarobljenički logor u Omsku.
Deutsch
Hrvatski
English
Fotokopije razglednica koje je Martin Curl poslao bratu Josipu u zarobljenički logor u Omsku. Piše mu na njemačkom, hrvatskom i engleskom.
Slovenčina
CONTRIBUTOR
Franjo Curl
DATE
1914 - 1920
LANGUAGE
hrv
ITEMS
16
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Dvogodišnji povratak iz ruskog zarobljeništva
4 Items
Priča govori o djedu Andriji Ištvanu rođenom u Koprivnici 18.11.1892. od oca Ivana i majke Jelke, djevojački Rak, također iz Koprivnice. Andrija je regrutiran 1913. za austrougarsku vojsku nakon čega odlazi na obuku u Austriju za ađutanta. Početkom rata otišao je na ratište u Bosnu, a nakon toga u Crnu Goru gdje je kod Podgorice oko 1915. bio zarobljen od strane ruske vojske. Nije sudjelovao u borbama već je bio poslužitelj generalima. Odveden je u zarobljeništvo u Rusiju i dodijeljen je u mjesto gdje su žene bile same, a zarobljenici su radili poslove za njih. U zarobljeništvu je bio godinu i pol, kada je pobjegao. Za povratak mu je trebalo oko dvije godine jer se vraćao uglavnom pješice, a u pojedinim mjestima se zadržavao zbog obavljanja poljoprivrednih i sličnih poslova. Vratio se vlakom tako što je iskočio iz vagona prije stanice jer su na stanici čekali austrijski vojnici. U zarobljeništvu mu je bilo dobro i nije imao nikakvih traumatskih iskustava. Tamo je naučio ruski i njemački što mu je kasnije u životu bila prednost. Od povratka do kraja rata se skrivao kako ga ne bi pronašli i ponovo poslali u rat. || Sl.1. Fotografija Andrije Ištvana u vojnoj uniformi Sl.2. Andrija Ištvan u vojnoj uniformi Sl.3. Fotografija Andrije Ištvana u vojnoj uniformi Sl.4. Vojni dokument || || Photograph || Eastern Front || Andrija Ištvan u vojnoj uniformi || Hrvatski || Andrija Ištvan || || Andrija Ištvan || Eastern Front || Photograph || Hrvatski || || Hrvatski || Fotografija Andrije Ištvana u vojnoj uniformi || Eastern Front || Andrija Ištvan || Photograph || || Balkans || Bjelovar || Remembrance || Official document || Hrvatski || 45.8987972,16.84230930000001 || Vojni dokument
Vojnik Ivan Paun - povratak pješice iz Rusije
7 Items
Dokumenti: Izvadak iz MK rođenih, Izvadak iz MK umrlih, Slika putovnice sina Ivana Pauna, Isprava Kriegsarchiv Beč || Vojnik, Ivan Paun, pješice se vratio sa ratišta iz Rusije u podlapac, Udbina. Put je trajao oko šest mjeseci od Uskrsa do Male Gospe. Odlikovan je zlatnim ordenom časti! Ivan Paun vojnik k.u.k. s područja Kustenland (austrijsko primorje) učesnik je rata od 1914-1918. Odlaskom u rat ostavio je trudnu suprugu Matiju Paun. Supruga je živjela na prostoru tadašnje Vojne Krajine, Podlapac, Udbina, sada Republika Hrvatska. Baka Matija rodila je 09-09.1914.sina, po imenu Luka. Baka je primila obavijest da je suprug poginuo u ratu negdje u Rusiji. Proživljavala je duboku bol i svakodnevno ga oplakivala i govorila da mu bar zna za grob i može svijeću zapaliti. Stalno je molila za njega, za pokoj duše. Iznenađenje je bilo nakon završetka rata kada je u Podlopac, Udbina došao jedan čovjek jako iscrpljen, mršav u dotrajaloj odjeći i obući pred kuću. Tražio je Matiju Paun, svoju suprugu, i rekao da je on Ivan Paun, njezin suprug i da se vraća sa ratišta.Baka mu nije vjerovala, kazala mu da je njezin suprug poginuo, da nosi duboku bol i moli ga da je ostavi na miru i da se vrati u sredinu kojoj pripada. Ivan Paun, vidjevši da mu se stvarno ne vjeruje, počeo je priče o sredini i ljudima koji tamo žive. Prozvao ih je imenom i prezimenom i događajima koje je znao iz prošlosti, kako bi dokazao da je on živ. Pitao je suprugu, tko je taj dječak koji je tada imao oko 5 god.Odgovorila je da je to sin od njenog pokojnog supruga. On je odgovorio, ne to je moj sin. Nakon dugog i upornog dokazivanja, moja baka Matija vidjela je da je to stvarno njezin suprug, odnosno otac njenog sina Luke. Onesvjestila se, a poslije kada je došla k sebi nastala je velika radost. Djed Ivan je pričao da je pješice došao iz Rusije, krenuo je oko Uskrsa, a došao oko Male Gospe u Podlapac, Udbina. Poginuo je 1946. Nije bio upisan u maticu umrlih. Na temelju dokumenata koji sam dobila iz Vojnog Arhiva u Beču i drugih saznanja koje sam primila od oca usmenom predajom o obiteljskom stablu, mogla sam pokrenuti postupak za utvrđivanje činjenice smrti sudskim putem. Sudskim putem 2013. utvrđena je činjenica smrti 23.studeni 1946. Moj djed nakon 67 godina upisan je u Maticu umrlih. Ima Smrtni list i grob obilježen križem.
Josip Mihaljević | iz Fužina u Hrvatskoj
1 Item
Moj pradjed Josip Mihaljević, iz Fužina u Hrvatskoj. Sa svojom konjskom zapregom služio je kao civil u K.u.K. vojsci na talijanskom bojištu na rijeci Soči.