Memoarski zapisi Dragutina Hirca o proslavi njegove tridesete godišnjice književnog rada te pedesetog rođendana

Sl.1. Učenička svjedodžba bake Dušanke iz prvog razreda osnovne škole Sl.2 Djeca prije puta u Englesku Sl.3. Djeca u Favershamu, Engleska Sl.4. Djeca u Favershamu, Engleska Sl.5. Viza za povratak iz Engleske || Ovo je priča o baki Dušanki (Šinki) Podbevšek rođ. Ahilović. Rođena je 1907. u mjestu Bogorodica kod Đevđelije, a umrla je 1995. u Koprivnici. Imala je dvije sestre Mariju i Magdalenu, majka je umrla kod poroda, a otac je stradao nekoliko godina kasnije. Brigu o baki preuzela je teta Irina,tatina sestra. Baka je odrastala s tetom. Njenog sina Janka smatrala je svojim bratom i kao starija sestra čuvala ga je i brinula o njemu kada je to trebalo . Iz doba djetinjstva sjećala se Turaka i njihovih odlazaka u džamiju, nestašluka u igri na račun tada već oslabljene turske vlasti ( skrivanju i premještanju ostavljene obuće pred džamijom ).Sjećala se i često govorila o bolestima, neimaštini i teškom životu za vrijeme ratova. Proživjela je I. i II. Balkanski rat (1912 i 1913.) Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat i na kraju doživjela i Domovinski rat. Prvi svjetski rat pamti po bolestima njenog „brata“ Janka i njegovog oca, po prisutnosti talijanskih vojnika od kojih su djeca tražila i dobivala hranu. Uzrečica „Taliano makarone“ i danas se koristi u obitelji kao uspomena na baku Šanku. Starija bakina sestra je živjela u Solunu, pa je baka s tetom i njenom obitelji otišla također u Solun nakon što se stanovništvo, zbog ratnih operacija vezanih uz „Solunski front“, moralo iseliti. U Solunu je bio organiziran izbjeglički centar. Tu su se nalazili saveznici, vojne baze, političko središte, radile su škole. U Solunu je baka krenula u prvi razred i završila ga u lipnju 1916. U ljeto 1918. saveznici su u sklopu priprema za završne operacije sakupili stotinjak djece i evakuirali ih brodovima, uz pratnju vojske, u Englesku. Tijekom puta bili su obaviješteni da je brod torpediran pa su dobili pojaseve za spašavanje, no ispostavilo se da je pogođen neki drugi brod u konvoju. U rujnu 1918. djeca su stigla u London a potom smještena u dom za djecu u Favershamu gdje su se sve do 1921. školovala i imala svu potrebnu njegu i skrb. U rujnu 1921. baka se je iz Engleske (preko Francuske,Švicarske i Italije) vratila u Beograd i otišla na školovanje u Novi Sad. Nakon školovanja zaposlila se u „Slobodnoj zoni u Solunu“. Tada je upoznala Josipa Podbevšeka, Slovenca, graničara. On je kasnije dobio službu na granici s Mađarskom, tako da je baka krajem 1930. stigla u Koprivnicu. Koprivničanka Mariška Holubek, legendarna samouka glazbenica, bila je jedna od njenih prvih prijateljica u novoj sredini, koja joj je pomogla da se snađe i započne novi život. Unuka Ines je sačuvala bakin album s fotografijama djevojčica i dječaka izbjeglica iz Soluna, odgajateljicama - učiteljicama i rukovodstvom ustanove za skrb djece u kojoj je boravila, slike djevojčica iz engleskih obitelji kod kojih je odlazila, te pisma koja je baki, nakon odlaska iz Engleske, pisala engleska odgajateljica kao i prijateljice iz doma. || || Solun || Učenička svjedodžba || Srpski || Official document || Remembrance || Učenička svjedodžba iz 1916. || Other || Dušanka Podbevšek || || Photograph || Dušanka Podbevšek || Djeca prije puta u Englesku || Remembrance || Solun || || Djeca u Favershamu || Photograph || Dušanka Podbevšek || || Dušanka Podbevšek || Photograph || Djeca u Favershamu || 51.315994,0.8893580000000156 || || Viza za povratak iz Engleske || Official document || Dušanka Podbevšek || Viza za povratak iz Engleske.

Fotografija veličine 125 x 180 mm