Preslika velike zajedničke fotografije braće Đure i Stjepana Lovrenčić u uniformama. Pretpostavlja se da je fotografija kasnija fotomontaža njihovih zasebnih foto-portreta.

Gospodin Stjepan Bizacki rođen je u Osijeku, gdje je radio kao tokar u ljevaonici. Zbog gubitka posla primoran je seliti u Vinkovce, a zatim i u Glinu, gdje radi sve do početka I. svjetskog rata. Početkom rata, vraća se u Osijek sa obitelji i biva mobiliziran od strane Austro-ugarske vojske. Nepoznato je na kojim bojištima je ratovao, ali u jeku rata biva ranjen. Nakon završetka rata, dobiva zemlju pored Osijeka, gdje živi sa obitelj te se bavi poljoprivredom. || fotografija 1 - Stjepan Bizacki fotografija 2 - Stjepan Bizacki - ranjen || || Stjepan Pizacki || Remembrance || Photograph || || Photograph || Remembrance || Fotografija ranjenika

Stjepan Saćer bio je učenik klasične gimnazije u Zagrebu. U 4. razredu otišao je na vojnu edukaciju za podoficire u Rijeci. Bio je poručnik u k.u.k. Reserveoffiziersschule im Marineakademie (školi za rezervne oficire na Mornaričkoj akademiji) u Rijeci. Na fotografijama je označen križićem, ostalo su njegovi kolege. Za vrijeme boravka u Rijeci učio je u đačkoj četi, te s kolegama razmjenjivao dopisnice. Ujedno se dopisivao i s nekoliko dama. U prilogu su njegova pisma, dopisnice i fotografije koje se odnose na njegov boravak u Rijeci. Rat u svojim pismima gotovo uopće ne spominje, moguće je da ga nisu ni smjeli spominjati. Na jednoj dopisnici je štambilj cenzure. Nakon godinu dana edukacije završio je na ratištu, na bojištu na Soči. Nije dugo bio na ratištu, tek je stigao pred kraj rata, spasila ga je edukacija u Rijeci. Kao suvenir iz rata je donio topovsku čahuru. Kasnije ju je koristio kao pepeljaru. || 001 - čahura od granate 002 - fotografija austrijskih časnika 003 - fotografija Stjepana Saćera s kolegama 004-009 - dopisnice 010-012 - pisma Slavice Bilić (Grobnik) 012 - pismo