Fotografija Ahmeda Novalije, Sarajevo 1916. godina; Fotografija Ahmeda Novalije u vojničkoj uniformi, Beč, 1917. godina || Ahmed Novalija je rođen u Sarajevu. Bio je ugledni trgovac, vlasnik nekoliko trgovačkih radnji na Baščaršiji o čemu svjedoči oglas u Almanah adresaru grada Sarajeva iz 1937. godine, na 38. stranici. Posjedovao je imanje i kuću u Hrasnom. U Prvom svjetskom ratu bio je austrougarski vojnik, pripadnik Bošnjačke regimente. Stekao je i čin podoficira. Jedna od fotografija koju je porodica sačuvala datira iz Sarajeva, iz 1916. godine. Druga fotografija, u vojničkoj uniformi, je iz Beča iz 1917. godine. Nakon rata Ahmed Novalija se vraća u Sarajevo. U periodu između dva svjetska rata bavio se politikom. Bio je i član upravnog odbora Muslimanskog dobrotvornog društva Gajret u Sarajevu. Nakon Drugog svjetskog rata postaje član Gradskog Narodnog Oslobodilačkog Odbora za grad Sarajevo. Umro je 1953. godine u Sarajevu i sahranjen je na mezarju Hendek. Priču o njemu i njegove fotografije donio je njegov unuk, Edin Sedlarević.

Fotografija Edhema Pašalića iz perioda Prvog svjetskog rata || Edhem Pašalić, sin Muse, rođen je 25.10.1891. godine u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini. Imao je šestero djece. Bio je vlasnik poljoprivrednog imanja, te se i bavio poljoprivredom. Na početku Prvog svjetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku, Druga bošnjačka regimenta, koja je imala napadačku ulogu i bila je jedna od najelitnijih i najodlikovanijih jedinica u austrougarskoj vojsci, sa četrdeset i dvije zlatne medalje. Godine 1917. ranjen je bici na Soči. Zbog posljedica ravanjavanja od granate, u rovu, posljednju godinu rata je proveo na liječenju i rehabilitaciji u bolnici u Gracu, u Austriji. Tu je upoznao austrijanca sa kojim se sprijateljio i koji je bio uz njega za vrijeme liječenja. Taj čovjek je Edhemu Pašaliću pomogao da nauči njemački jezik i upoznavao ga je sa gradom. Između ostalog, porodici je poznato da ga je vodio i do spomen ploče koja je podignuta u čast Druge bošnjačke regimente. Za života, često je spominjao vojno groblje u malom mjestu Lebring, pored Graza, u Austriji, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente, spominjao poginule saborce, te strahovite borbe, od kojih su najgore bile prsa u prsa. Nakon liječenja i završetka rata vratio se u svoju domovinu. Umro je 1988. godine, u devedeset i sedmoj godini života, u Banja Luci, gdje je i živio posljednjih godina života.

Jedan od najznačajnijih alima u povijesti Gračanice bio je hadži hafiz Hasan efendija Hadžiefendić, u narodu poznat kao Hadžikadija. Rođen je polovicom XIX stoljeća u porodici hadži Hasan efendije Nurikića, muderisa Osman - kapetanove medrese. Školovao se u medresama u Gračanici i Gradačcu, a službovao je kao sudski vježbenik i šerijatski sudija u Sarajevu. Učestvovao je u borbi Bošnjaka za vakufsko - mearifsku autonomiju, bio je i član delegacije koja je pregovarala sa Zemaljskom vladom. Godine 1913. našao se i među trojicom kandidata za reis -ul-ulemu. Iste je godine i umirovljen, te se vratio u rodnu Gračanicu, gdje je bio glavni incijator izgradnje nove zgrade Ahmed - pašine džamije. U vjerskom i društvenom životu muslimana svog grada bio je aktivan i u periodu Prvog svjetkog rata 1914-1918. godine, te sve do kraja svog života. Na ahiret je preselio 1923. godine, a kao ugledan muslimanski alim pokopan je ispred ulaza u Ahmed-pašinu džamiju u Gračanici. || Grupna fotografija hadži hafiza Hasana efendije Hadžiefendića iz Gračanice sa kolegama iz Suda