Stjepan Radetić iz Lukeža
Portret vojnika, Slika ranjenih vojnika u bolnici, Slika vojnika na šumskom proplanku, bajuneta i čuturica.
Godine 1917. provodila se zadnja mobilizacija Austro-Ugarske države na području Grobinšćine. Već u to vrijeme mnogo je muškaraca bilo mobilizirano iz malog sela Lukeži, a tada su unovačili i Stjepana Radetića, sedamnaestogodišnjeg mladića. S nekolicinom prijatelja iz mjesta odveden je u Karlovac i od tamo na talijanski front u Tirol. Imao je sreću što se vratio živ, ali ne i zdrav. Propatio je glad, strahote rata i strašne zime kada su mu promrzle obje noge i godinama je imao zdravstvenih problema i teškoća, pa su mu u dobi od 48 godina amputirane do iznad koljena. Kao invalid je živio još 5 godina. On je djed Delfine Kružić, tata njezine mame Katarine Majoli rođ. Radetić.
Od 350 stanovnika mjesta Lukeži koliko ih je tada bilo, 66 muškaraca je bilo regrutirano, a u selu su ostale same žene s djecom te starci.
Portret vojnika Stjepana Radetića iz Lukeža.
Stjepan Radetić
Photograph
Vojnici stradali u ratu oporavljaju se u bolnici.
Remembrance
Stjepan Radetić u bolnici
postrojba
U postrojbi na šumskom proplanku
Slika vojnika okupljenih na šumskom proplanku u Tirolu.
Bajuneta Stjepana Radetića
Memorabilia
Na čuturici piše Ausria 1915
47.5194114,14.54615130000002
Austria
Čuturica Stjepana Radetića
CREATOR
Delfina Kružić
DATE
1917 - 1918
LANGUAGE
hrv
ITEMS
5
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Teobaldo Majoli iz Lukeža
1 Item
Orden, prsten || Godine 1917. na Srijemskom frontu Teobaldo Majoli prijavio se kao dobrovoljac. Bio je dodijeljen u četu Pavla Esterhazyja i kao dobar i hrabar vojnik biva pohvaljen i odlikovan 6. 12. 1923. godine. Za svoje zasluge u ratu dobiva orden, prsten sa ugraviranom 1918. godinom te komad obradive zemlje površine od 5 hektara u četverogodišnji zakup u mjestu Dolnja Lendava u Sloveniji. On je bio nono Delfine Kružić (tata njezinoga oca Tugomira Majolija).
Stjepan Bizacki
4 Items
Gospodin Stjepan Bizacki rođen je u Osijeku, gdje je radio kao tokar u ljevaonici. Zbog gubitka posla primoran je seliti u Vinkovce, a zatim i u Glinu, gdje radi sve do početka I. svjetskog rata. Početkom rata, vraća se u Osijek sa obitelji i biva mobiliziran od strane Austro-ugarske vojske. Nepoznato je na kojim bojištima je ratovao, ali u jeku rata biva ranjen. Nakon završetka rata, dobiva zemlju pored Osijeka, gdje živi sa obitelj te se bavi poljoprivredom. || fotografija 1 - Stjepan Bizacki fotografija 2 - Stjepan Bizacki - ranjen || || Stjepan Pizacki || Remembrance || Photograph || || Photograph || Remembrance || Fotografija ranjenika
Stjepan Saćer
28 Items
Stjepan Saćer bio je učenik klasične gimnazije u Zagrebu. U 4. razredu otišao je na vojnu edukaciju za podoficire u Rijeci. Bio je poručnik u k.u.k. Reserveoffiziersschule im Marineakademie (školi za rezervne oficire na Mornaričkoj akademiji) u Rijeci. Na fotografijama je označen križićem, ostalo su njegovi kolege. Za vrijeme boravka u Rijeci učio je u đačkoj četi, te s kolegama razmjenjivao dopisnice. Ujedno se dopisivao i s nekoliko dama. U prilogu su njegova pisma, dopisnice i fotografije koje se odnose na njegov boravak u Rijeci. Rat u svojim pismima gotovo uopće ne spominje, moguće je da ga nisu ni smjeli spominjati. Na jednoj dopisnici je štambilj cenzure. Nakon godinu dana edukacije završio je na ratištu, na bojištu na Soči. Nije dugo bio na ratištu, tek je stigao pred kraj rata, spasila ga je edukacija u Rijeci. Kao suvenir iz rata je donio topovsku čahuru. Kasnije ju je koristio kao pepeljaru. || 001 - čahura od granate 002 - fotografija austrijskih časnika 003 - fotografija Stjepana Saćera s kolegama 004-009 - dopisnice 010-012 - pisma Slavice Bilić (Grobnik) 012 - pismo


