Portret Petra Vukovića
fotografija (preslik) nastala 1922. godine u Ukrajini na kojoj je portret Petra Vukovića
CONTRIBUTOR
ELENA
DATE
1922
LANGUAGE
rus
ITEMS
1
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
Memoari Petra Klobučara
2 Items
Memoare je Petar Klobučar napisao pred kraj svog života, a u njima stoji da su vojnici osječke 78. pješačke pukovnije odlazili u rat s pjesmom Marširala, marširala 78., nek' se vije crven, bijeli, plavi - boj se bije, boj se bije za slobodu domovine..., a prema kazivanju unuka Davora Klobučara, zapisano je na 16. str. navedenih Memoara da su se iz boja vraćali s manjim oduševljenjem što se vidi iz stihova koje je njegov djed čitao u zapisima, natpisima i grobljima razasutim po tada zvanoj Galiciji širom i duž Karpatskog gorja 1916.-1918. godine: Galicijo za slobodu Tvoju sve smo dali, da skinemo lance s'tebe svoju djecu pokopali
razglednica Petra Klobučara
2 Items
Front || razglednica je poslana iz Osijeka 1916. godine i sadrži pojedinačni portret Petra Klobučara u dobi od 21 godine
RAZGLEDNICE PETRA KLOBUČARA
2 Items
predmet 1 - razglednica predmet 2 - razglednica predmet 3 - memoari, str. 15 predmet 4 - memoari, str. 16 || Radi se o dvije razglednice s fotografijama na kojima je prikazan Petar Klobučar u uniformi. Prva razglednica je poslana iz Osijeka 1916. godine i sadrži pojedinačni portret Petra Klobučara u dobi od 21 godine. Druga razglednica je poslana 1917. godine iz Trnjana, a prikazuje skupinu vojnika u Beču. Razglednice je poslao Petar Klobučar svom pet godina starijem bratu Đuri Klobučaru za kojeg se također može utvrditi da je bio vojnik budući da su razglednice adresirane na vojnu poštu. Petar Klobučar bio je hrvatski domobran na Istočnoj fronti, Galicija i Karpati, mobiliziran 1916. godine, a u ratu je sudjelovao do samog kraja rata 1918. godine i još četiri mjeseca u 1919. godini što se vidi iz Memoara Petra Klobučara koje je napisao pred kraj svog života, a u kojem stoji da su vojnici osječke 78. pješačke pukovnije odlazili u rat s pjesmom Marširala, marširala 78., nek' se vije crven, bijeli, plavi - boj se bije, boj se bije za slobodu domovine..., a prema kazivanju unuka Davora Klobučara, zapisano je na 16. str. navedenih Memoara da su se iz boja vraćali s manjim oduševljenjem što se vidi iz stihova koje je njegov djed čitao u zapisima, natpisima i grobljima razasutim po tada zvanoj Galiciji širom i duž Karpatskog gorja 1916.-1918. godine: Galicijo za slobodu Tvoju sve smo dali, da skinemo lance s'tebe svoju djecu pokopali