Sl.1. Fotografija
Josip Lukač zvan Japa Lukačinkonovi (zvat ću ga skraćeno Japa) iz Đelekovca, sela blizu Koprivnice, također je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu. To je bio čovjek sklon pretjerivanju, preuveličavanju, pa čak i laganju. Japa je ratovao u Galiciji, Rusi su ga zarobili. Bio je transportiran u unutrašnjost Rusije. Pripovijedao je on pretjerujući, a pomalo i dočaravajući veličinu Rusije pretjeravanjem. Nakon što su on i drugi vojnici zarobljeni dopraćeni su na željezničku postaju. Tu je slijedilo prvo iznenađenje. Ugledali su ogromne ruske vlakove prema kojima su naši vlakovi mali „ kak igračke“. Vagoni su bili veliki „kaj Kvakanova zidanica“ (dužine oko 20 metara i širine 5 metara ), a pruga je bila široka „kao most prek Rasenice“ (potok nedaleko Đelekovca ). U jedan vagon je stala jedna regimenta, a da zarobljenicima ne bude zima tu je bila zidana peć koja se je ložila na drva koja je u zimi služila za grijanje, a ljeti za pripremu hrane. Vlak je bio tako dug, da mu se od zadnjeg vagona lokomotiva niti nije vidjela. Za razliku od drugih koji su pričali sve najgore o ratu i zarobljeništvu u Rusiji, on je bio oduševljen Rusijom. Prema njegovoj priči odmah nakon zarobljavanja bio je upućen na rad na carsko imanje. Kada su došli na carsko imanja, zapazio ga je osobno car Nikolaj i naredio išpanu (špan = nadglednik, upravitelj imanja ) da ga upozna s imanjem. Živio je zajedno s išpanovom obitelji, spavao u njihovoj kući i jeo za njihovim stolom. On je išpanu pomagao u upravljanju imanjem. Vrlo plastično je opisao kako je jednog dana s išpanom išao pogledati kako rade zarobljenici i kako se s njima postupa. Također su morali dopremiti na dvor plodove koje su ubrali zarobljenici. Sluge su upregli volove u ogromna kola. Kola su imala kotače dva puta veće od najviše kuće. Volovi su bili tako veliki da su koracali iznad kuća, a da nisu uopće dodirnuli krov. Krenuli su u polje. Volovi su krenuli samo ravno tako da su se kotači kotrljali pored kuća, a da nisu dodirnuli ni krov ni zidove. Na kolima se vozio trubač koji je cijelim putem trubio što je bilo znak stanovništvu da se skloni ispred carskih kola. Do polja su se vozili tri dana i tri noći bez prekida. Na kolima su imali peć na kojoj su kuhali hranu. Kada su došli u polje zarobljenici su sjekli kupus. Glavice kupusa su bile velike, kao zadnji kotač na našim hrvatskim kolima ( promjera oko 120 centimetara ). Da bi glavicu kupusa utovarili u njihova kola trebala su dva čovjeka. Kola su bila kupusom natovarena nakon tri dana. Uz polje kupusa nalazila se livada na kojoj su pasle svinje. Svinje su bile velike kao u Đelekovcu krave. Svinje je čuvalo deset svinjara s velikim crnim psima koji su bili oštri kao vukovi. Slijedio je povratak. Nakon tri dana dovezli su na kolima kupus. Odmah se pristupilo pripremanju kupusa za kiseljenje. Zarobljenici su s kola uzimali glave kupusa i rezali ga noževima kao kravama kukuruzovinu. Kaca za kiseljenje kupusa bila je tako velika da se u nju ulazilo po ljestvama. Tu je mnogo ljudi i žena kupus gazilo. Muškarci su po ljestvama nosili na glavi u ogromnim korpama narezani kupus i jedan je samo solio. Isti dan se kupus pripremao kao ručak na carskom dvoru. Normalno, za zarobljenike bez mesa, a za cara i normalno i njega s mnogo mesa. On je kao posebno povjerljiva osoba kuhare pratio u klijet po mast. Kada je u klijeti ugledao „ lodricu“ (posudu u kojoj se čuvala mast), skoro je pao u nesvijest. Lodrica je bila drvena i tako velika da su kuhari u nju ulazili po ljestvama i dugim „šefljama“ grabili mast. (Bilo je još varijacija na temu veličine Rusije i poslova koji se obavljaju na selu). Taj puta je za ručkom sjedio između cara Nikolaja i carice Katarine (Katarina nije bila carica ). Dok je car vidio kako je on drag i pametan čovjek i da ima obitelj u Đelekovcu, poslao ga je kući. Car je dao Japi punu platnenu torbu novaca. Kući je išao pješice preko Mađarske. Cijelim putem spavao je po seoskim štagljevima i jeo što su mu seljaci dali. No na nesreću, gotovo nadomak domu u Brežnici, priuštio si je odlazak u krčmu. Počastio je on pićem sve prisutne ispričao im priču od kuda ide i da se vraća kući u Đelekovec. I onda je na krčmarskom stolu zaspao. To je iskoristio i pokrao ga neki „ vandravec“ (skitnica). Ukrao mu je sve stvari i novac koji mu je poklonio car Nikolaj. Tako je doma došao pokraden i bez novaca i vrijednih darova cara Nikolaja.