Ivan Marović je unovačen u vojsku s činom kaplara. Početkom rata je zarobljen na talijanskoj fronti u Tirolu. Proveo je četiri godine u zarobljeništvu u Napulju, u samostanu. S obzirom da je prije odlaska u rat bio intelektualac, u samostanu je radio sa svećenicima i pomagao im kao učen čovjek. U samostanu je naučio njemački i talijanski jezik. || 1. Fotografija Ivana Marovića u uniformi, slikana u samostanu u Napulju

Marko Murat u društvu fra. Augustina Pavlića i dum Andra Murata u franjevačkom samostanu u Slanome 1918. (originalna fotografija)

p1-preslika fotografije (Ivan Androić u uniformi) || Djed kazivačice Ivan Androić rođen je u Festincu, od roditelja Grge i Jele Androić. Kao dijete živio je u rodnom selu Festincu u skromnoj poljoprivrednoj obitelji. Po zanimanju je bio opančar, a naukovao je u Križevcima kod opančara Salaja (Preradovićeva ulica). Stekao je zavičajno pravo da živi u Križevcima 1937. godine, a do tada se vodio pod Festinec-Gradec, srez Križevci. Oženio se oko 1920. Katarinom Davosir (rođenom 1903. godine). Imali su djecu Mariju, Ivana i Ivanu, a 1945. i kćer Božicu. U vrijeme Prvog svjetskog rata bio je pripadnik austrougarske vojske, 13. artiljerijski brdski puk. 15. srpnja 1915. je prešao na srpsko ratište, zatim je prebačen na rusko ratište, a kasnije na talijansko. Na talijanskom ratištu je ranjen u prvoj polovici srpnja 1918. Ranjen je od granate u desnu nogu, obje ruke, ostao s batrljcima na obje ruke i ostao je bez desnog oka. Za vrijeme A-U, nakon liječenja proglašen 100% invalidom i invalidnina mu je bila priznata u staroj Jugoslaviji i za vrijeme NDH. U toku Drugog svjetskog rata izgubio je dokumentaciju o ranjavanju te je 1947. dokazivao status o invalidnosti (uz 2 svjedoka) i ponovo ostvario pravo na invalidninu. Djed Ivan se i nakon rata bavio opančarstvom uz mirovinu, ručno je izrađivao opanke i bičeve za užare. Rad s opancima mu je bio težak zbog invaliditeta. Svake godine je dobivao sljedovanje za invalidninu (rukavice, boravak u toplicama, novo oko). Usprkos ranjavanju i invalidnosti djed je unucima pružio puno ljubavi i topline i kazivačica se rado se sjeća djetinjstva provedenog u domu djeda i bake Androić.