Service of William Price | Frederick Price and James Price (Will | Fred & Jim)
• Soldier’s Service Book – William Price;
• Soldier’s Pay Book – William Price;
• Character Certificate – William Price;
• Certificate Royal Garrison Artillery Specialist Exam – passed exam in signalling and telephony, February 1916;
• Frederick Price’s medal;
• Handwritten Note William Price Easter 1916
William Price (1895-1983) came home to Ireland from the war. He was in the No. 2 Depot, RGA, and was transferred to Class “Z” reserve. His rank was Gunner. He voluntarily enlisted on 8/11/1915 and served for the duration of the war (served for 3 years and 10 months). William Price, Gunnery Officer, was stationed at Marne, outside Paris. He may have served with William (Willie) Redmond as there was a connection to the Redmond family. The two brothers (Willie and Fred (1897-1956)) and another brother James (1899-1999) all came home after the war. Fred was very shell-shocked, and would wake at night screaming. Both William and Fred served in France. James, the youngest, was in England and may not have seen action on the front. William and Fred served with the Dublin Fusiliers. William enlisted in November 1915 and served for the duration of the war.
CONTRIBUTOR
Oliver Logan and Marie Keith Logan
DATE
1914 - 1918
LANGUAGE
eng
ITEMS
1
INSTITUTION
Europeana 1914-1918
PROGRESS
METADATA
Discover Similar Stories
William Price | uncle to Marie Keith Logan | Service and Pay Book
1 Item
This is the Soldier's Service and Pay Book of my Uncle William Price, which provides personal details about him.
Soldier's Pay Book for William Price
1 Item
Front cover of Soldier's Pay Book for William Price || Front
Priče Kanasa iz Đelekovca
1 Item
Tog čovjeka, inače susjeda iz naše ulice u Đelokovcu, selu blizu Koprivnice, zvat ću Kanas (seoski čuvar svinja – svinjar ) jer je bio svinjar u drugom dijelu sela. Jutrom kad bi išao čuvati svinje koristio je prečicu kroz naše dvorište i vrt. To je bilo vrijeme kada je moj otac uzgajao krave. Gotovo svakodnevno društvo mu je pravio susjed, koji je bio upravitelj Seoske radne zadruge. Kad je Kanas prolazio kroz dvorište otac i susjed bi ga znali samo pozdraviti uz pitanje kako je, a ponekad i zabaviti. Tada bi ga najčešće pitali za događaje iz Prvog svjetskog rata, zarobljeništva u Rusiji, pristupanju boljševicima i učešću u boljševičkoj revoluciji u Mađarskoj. Kada bi mu bilo postavljeno to pitanje, Kanas se znao toliko raspričati, da je često puta zaboravio na posao koji ga čeka. Kada bi ga opomenuli da su svinje trebale biti već na „ gmanju“, on je tada trčao do druge ulice kako bi smanjio zakašnjenje. Bilo ga je smiješno, a više žalosno gledati kako trči tako šepav. Šepavost je bila posljedica ozljede noge u ratu ili revoluciji. Priču sam često puta znao slušati od oca i susjeda koji su se ismijavali iz Kanasevih neodgovornih postupaka. Pa ću je po sjećanju pokušati ispričati. Kanas je rođen u Međimurju, koje je u to vrijeme bilo sastavni dio Mađarske. U rat je mobiliziran kao pripadnik Ugarske vojske. Bio je upućen na bojište gdje je ratovao s Rusima. Pao je u zarobljeništvo i odveden u Rusiju. U Rusiji je tada došlo do Oktobarske revolucije ili je ona već trajala. Boljševici su vrlo vješto pristupili zarobljenicima i vrbovali ih na svoju stranu. Kanas je tada kao mladić bio očaran pričom boljševika o jednakosti svih ljudi i borbi protiv veleposjednika, kao i parolom da „čovjek treba raditi koliko može i jesti koliko hoće“. Veličalo se među zarobljenicima Lenjina i boljševike. Pristupio je boljševicima. Kada je u Mađarsku „izvezena“ boljševička revolucija, u Rusiji su među mađarskim zarobljenicima propagirao odlazak kući i priključivanje revoluciji. Kanas nije u Rusiji dobio ni zemlju niti ikakve pogodnosti već mu je ponuđeno da ide u svoju domovinu Mađarsku pomoći boljševičkim revolucionarima u dizanju revolucije. Mnogim mladićima pa tako i Kanasu, bilo je ideološki vrlo blisko tumačenje, da će grofovima oduzeti zemlju i dati je seljacima koji je i obrađuju. I to je sav ushićen prihvatio. Nekim zarobljenicima nije bila zanimljiva boljševička revolucija već im je bio zanimljiv povratak kući. Uskoro su svi dobrovoljci, a dotada ratni zarobljenici bili prebačeni u Mađarsku. Kanas se zdušno borio protiv buržoazije i grofova i ideoloških zastranjenja. Bio je na strani Béle Kuna. Uskoro je shvatio da je opet u ratu, ali sada u Mađarskoj, u zemlji čijim se jezikom slabo sporazumijevao jer mu je materinji jezik bio hrvatski - međimurski. Borbe su bile teške. Uvidio je da revolucionari gube. Shvatio je da sve može riješiti bijegom iz vojske Bele Kuna kući u Međimurje. Iskoristio je priliku i pobjegao kući. Tu su ga domaći mađaroni prokazali vlastima, jer on kako je bio naivan sve je prvom priliko javno ispričao. Kada su to saznali organi vlasti po njega su poslali vojsku. Kada je on shvatio da njega traže zbog učešća u revoluciji, pobjegao je preko Drave, kako Međimurci govore „ na Horvatsku“. U Hrvatskoj koja je tada bila dio Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, madžarska država nije mu mogla ništa. Odnosi između dviju država nisu bili baš najbolji tako da Mađari nisu mogli tražiti njegovo izručenje. Nije se mnogo udaljavao od Međimurja. Došao je u selo Đelekovec koje je blizu njegovog doma, ali dovoljno daleko od mađarske vlasti. U Đelekovcu se i oženio siromašnom djevojkom Jelenom, a obitelj je prehranjivao čuvanjem tuđih svinja. Moj otac i susjed su ga kasnije, nakon Drugog svjetskog rata često puta provocirali da bi Mađari mogli doći po njega sad kada su i Mađarska i Jugoslavija boljševičke. No on bi im odgovarao da je to nemoguće, jer njega Tito čuva.