Fotografija Ivana Velčića i Zvonimira Škalamere.

Josip Jurinović Pećarski kroničar je Sv. Jelene to jest Brseča te je u knjizi Mali svjedoci velikih promjena: život Svetojelenčana u 20. stoljeću zabilježio i dokumentirao, između ostaloga, i razdoblje Prvog svjetskog rata te ovdje podijelio i sljedeću priču: Ivan Velčić (Jivić Strupovičin) rođen 1877. godine u Sv. Jeleni, bavio se svime i svačime. Bio je poljoprivrednik, bačvar, mesar, potkivač konja, specijaliziran za klanje i komadanje svinja i ostalih životinja u selu. Godine 1914. kao i svi ostali muškarci pozvan je u vojsku i raspoređen kao artiljerac na tvrđavi «Tovar» u Malom Lošinju gdje je bio sve do kraja rata 1918. godine. Čitave ove četiri godine bio je s njime Miro Škalamera iz Zagorja. Na istoj su se tvrđavi dosađivali. Zapravo, osim nedostatka hrane, naročito u zadnjim godinama rata, i nije im bilo tako loše. U vojsci se bavio nekim svojim hobijem: izrađivao je simbole križnog puta, sve od drveta koje je postavljao u bocu. Ukupno je izradio 13 boca, od kojih se još i danas poneka nalazi kod njegovog unuka Antona. Po završetku rata vratio se kući i nastavio obrađivati vinograd na svom imanju zvano Selo. Barba Ive bio je veliki radnik, a umro je 1956. godine. Njegovu kuću i Selo održava unuk Anton. Antun Velčić Pikić odslužio je čitav svoj vojni rok u I. svjetskom ratu kao vojnik u obalnoj straži Brseč-Mošćenice. Jednoga dana došla je iz Beča kontrola obalne straže, te su se zajedno slikali časnici i članovi obalne straže, na stepenicama župnog ureda u Mošćenicama. Nalaze se tu i domaći građani: Joža Uhač iz Sv. Jelene i Jivan (Ivićina) Bodulov iz Brseča. U pozadini slike se nalazi jedna ograda koja još i danas postoji na ulazu u župni dvor Mošćenice. U drugom redu desno: Anton Velčić (Pikić) iz Svete Jelene, u civilu na vrhu stoje: desno Joža Uhač (Šimić) iz Svete Jelene i u sredini Jivićina Bodul iz Brseča. Naprijed na stolicama sjede austrougarski časnici. || Fotografija vojnika.

Zavjetna sličica u metalnom okviru, s prikazom Isusa s Josipom i Marijom darovana je noni Miciki, prabaki pripovjedačice. Na poleđini je olovkom na talijanskom jeziku napisano: Sjećanje na Giuseppea, 20. ožujka 1914. moje none Micike. || Sličica u metalnom okviru. || || Sličica svetaca u metalnom okviru || Front || Memorabilia || Italiano || || Sličica svetaca u metalnom okviru || Memorabilia || Back || Italiano